Plitvice su najljepše ujesen, rekao je brat. Crveno, zeleno, žuto lišće.

Onda je zavrnuo rukave i u podrumu popravio prespori bicikl.

Sad će opet letjeti preko ulica. Sve do zime i leda, tad će kotači postati spore pahulje.

Od jesenjeg lišća djeca stvaraju kolaže, lijepe list po list, nastaje kompozicija. I takva slika s umetnutim tkivom na papiru, može nastaviti život u stvarnosti.

Jesen boji lišće crvenom. Ta boja se uz zelenu i žutu čini kao ugasli plamen. Kao nikad dovršena revolucija.

Jesenji pločnici imaju podove od lišća koje je već u ljeto počelo otpadati s grana.

Ljetos, suho lišće prekrilo je zelene livade i činilo se da je rujan blizu, čak i u lipnju.

Lišće će letjeti ponekad, ležati, spavati, u kapilarama će se širiti tmaste boje, kao one na vunenoj kapi koju je isplela baka. Tamna trešnja oko vrata. I početak crne melankolije.

Od koje srca više neće stradati.